Sve je to lepo i poznajem neke ljude koji su dobro savladali oblast, ali nikako se ne sme razmišljati da oni znaju mašinstvo kao što zna dobar mašinac ili da poznaju elektrotehniku kao onaj ko je stekao odlično znanje na čistoj elektrotehnici ili elektronici, a isto važi i za računarstvo i programiranje.
Problem sa studijama Mehatronike je što na njima često imate za profesore "čiste" mašince koji će vas ubiti u pojam mašinstvom (isto važi i za druge dve oblasti), koje vam za mehatroniku nije ni potrebno - vi ćete sve mehaničke i pneumatske sklopove ili kupovati gotove ili će proračune za njih raditi mašinac.
Pa i kada se npr. radi konstrukcija najobičnijeg asinhronog motora veće snage, inženjer elektrotehnike radi električni proračun, mašinac radi mašinski proračun, a tehnolog radi proračune za magnetne materijale, proračunava ispunjenost uslova za određene parametre (npr. da li je gustina fluksa prevelika za određeni materijal i da li će vibracije biti iznad ograničenja zbog nekih od parametara). Dakle, minimalno tri osobe rade samo proračune, a tek posle ide realizacija, crtanje tehničkih crteža, rezanje feromagnetnih limova i ostalih delova za konstrukciju...
A ovamo bi da jedan "mehatroničar" uradi sve sam. Neće da može!
Nego, mehatroničari su prvenstveno upoznati sa digitalnim sistemima automatskog upravljanja, programiranjem raznih kontrolera koji upravljaju mehaničkim i pneumatskim komponentama određenog sistema, obradom signala sa senzora, i sl.
Oni se neće baviti tim mehaničkim i pneumatskim komponentama u smislu njihove konstrukcije i proračuna, već samo njihovim upravljanjem.
Jedini smisao da imaju nekoliko predmeta iz mašinstva je u cilju poznavanja mogućnosti i ograničenja takvih sistema (npr. kako zavisi ubrzanje/usprenje nekog mehaničkog sistema od njegove inercije - kod linarnih je lako, inercija je praktično masa, ali kod rotacionih nije tako jer postoji moment inercije, itd.) u cilju što bolje optimizacije upravljanja i što efikasnijeg iskorišćenja energije, a opet da se rezultat/proizvodnja maksimizuje. Ali, takve stvari se uče iz neke mehanike, kao i iz fizike, a na tim mehatroničkim smerovima imate gomilu mašinskih predmeta koji su često suvišni i previše opterećuju studente. Takođe, imate i gomilu predmeta za nekakve konstrukcije, 3D modelovanja i sl., a problem je što studenti nemaju npr. laboratoriju sa nekom mašinom kojom će moći praktično da upravljaju i tako steknu neku praksu.
Uzmite na primer mašinu za pravljenje eksera. Koliko eksera mašina napravi u sekundi, kakva su tu mehanička naprezanja i sl., tu mehatroničar nema šta da računa oko mehanike, time se bave mašinci, a čak je 99% uključen i tehnolog koji od mašinca bolje poznaje obradu materijala potrebnog da zadovolji mehanička naprezanja.
Mehatroničar će uraditi samo sistem upravljanja i obrade podataka sa senzora.
Daleko pre pojave mehatronike kod nas je čuveni Voja Antonić pisao aplikacije i drajvere za neke industrijske kontrolere koje je sam pravio sa svojim saradnicima (bio je nekada davno jedan članak o takvom projektu za mašinu za tekstil), a čovek nije bio mehatroničar, kao i mnogi koji su u to vreme razvijali DIY sisteme za upravljanje nekim mašinama, jer su oni "brendirani" bili papreno skupi ili nisu postojali za neke starije mašine.
Mehatronika je jednostavno "izmišljena" od strane mašinaca kako bi obezbedili sebi uhlebljenje, jer je u Srbiji mašinska industrija propala i više niko neće da studira čisto mašinstvo (bar je tako bilo u periodu kada je počela da se pojavljuje mehatronika), a ono što se danas smatra "mehatronikom" ljudi su radili i pre 30-40 godina, samo što se to tada zvalo računarstvo (ne samo u smislu programiranja, već i projektovanja hardvera, kao što je otprilike danas RTI na ETF-u).
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.